NESREĆA NIKAD NE DOLAZI SAMA
Sećam se, pre sedam, osam godina, zazvoni mi telefon. Čujem neki nepoznat muški glas, a obraća mi se kao da smo školski: - Gde si, Gago (i tako me neki zovu), imam dobre vesti za tebe. - Izvinite, ali ko je to? - Dragan ovde iz agencije za zapošljavanje. Prijavila si se pre okoo godinu dana. Jel još tražiš posao? - Tražim. - Odlično, vidi, sve sam ti sredio, ovde mi je jedan klijent, poslodavac. Ovo će za tebe biti prava odskočna daska. Dodji do agencije što pre možes. I ponesi neke svoje slike da ubacim ovde, samo jednu profilnu vidim na sajtu. - O kojoj firmi i kom radnom mestu pričamo konkretno? - Firma je američka, a vlasnik je naš čovek. Trebaju im prevodioci, administrativni radnici i sl. To ti odgovara? - Odgovara mi... - Super, platu ćeš imati i više od ovog što si navela kao očekivano. Čekamo te, požuri. - Ne mogu mnogo da požurim, od mog boravišta do agencije treba najmanje sat vremena. Nemam auto. - A tako... onda ću razgovarati sa drugim kandi...