Marija Gojković je ime koje treba zapamtiti kao sinonim za
hrabrost. Mlada autorka nam je već podarila tri romana „Prodata“, „Beleg na
duši“ i „Smrt u belom mantilu“. Sami naslovi ovih dela već mnogo govore, najavljuju
šokantne istine. U vreme kada nas celokupna javnost zamajava bajkama o tome
kako nam je ružičast život i kako možemo malim prstom sve probleme sami da
rešimo, retko ko progovara o stvarnom stanju stvari.
Moram da priznam da sam se uprkos jakoj volji, sa nekom
zebnjom prihvatila čitanja romana koji eksplicitno nagoveštava suočavanje sa
smrću. „Smrt u belom mantilu“ je ipak, veoma topla, životna priča, te je
bukvalno nisam mogla ispustiti iz ruku do poslednje stranice. U pitanju je ispovest
devojke koja se, iznenada suočila sa blizinom smrti. Umesto da voli, zasnuje
porodicu, gradi karijeru, upozna život i svet, teško se razbolela. Neposredna
intimna priča o celokupnom košmaru koji se dešava u slučaju kada napreduje
neizlečiva bolest, niže slike promena u organizmu koje započinju naizgled
benigno, kao simptomi nečeg sasvim drugog, ređa iznenadne padove, konfuzne
informacije, strah, neprihvatanje, bolove, a zatim i nesnosne bolove zbog kojih
čak i mlad čovek pomisli da je bolje da umre. Teška bolest je teška i članovima
porodice, iscrpljuje fizički, psihički, finansijski. Bitka sa bolešću je uvek
nepravedna! Ali i neizbežna, jednom kada se desi. Kao lišće sa drveta u jesen,
bolesnika napušta jedan po jedan prijatelj, opcija, nada. Stara izreka ponavlja
se i u romanu – čovek se rađa sam i umire sam. Nema super-heroja koji bi od
toga napravili srećan kraj.
Druga dimenzija nesreće kreće od polovine romana. Prelazak
sa lične borbe na globalan problem u zdravstvu, korupcije, pronevere,
podmićivanja, greške, nemar, i ponovo ta reč
- surovost među onima koji su položili zakletvu da će biti humani.
Nevezano za roman, sa velikim ogorčenjem odavno sam i sama primetila da se
lekarima više ne može verovati i da ljudi umiru samo čekajući mesecima na slobodan
termin, nezbrinuti. A opet, bolesnik nema kome da se obrati sem njima.
Kao da se u časovima beznađa za sebe, u junakinji romana „Smrt u belom mantilu“
rodila dodatna snaga da se izbori za pomoć deci i ljudima u još goroj
situaciji. Tada istine izlaze na videlo, kao i malo svetlo nade na kraju priče.
Dragi moji, Marija Gojković! Preporuka za sve što dotakne.
Zagrlite sve ljudsko i lepo dok traje i mislite o onome što je pisala!
Нема коментара:
Постави коментар