(photo credit: google images)
- Hajde da je odvedemo kod veterinara, meni deluje kao da je ranjena!
- Da, moramo je svakako odvesti Tome, ali šta da radimo posle?
- Vratićemo je u šumu, tu je njen dom.
- Ne! Nikako! Lovci se vraćaju svakog petka na ovo mesto i dovršiće posao! - zapomagala je jadna košuta ali je niko nije razumeo.
Turisti su uradili kako su se dogovorili i kada su se uverili da je dobro i nahranili je, vratili su je na isto mesto gde su je i našli.
Jadna Laska pala je u očaj i poželela da nije preživela onaj kobni pokolj. Šta će ona sada sama u šumi u kojoj ima i vukova i lovaca, a priča se da u proleće i medvedi siđu sa planina? Još teže od straha s kojim je morala da živi palo joj to je što nema nikog svog. Nema više sa kim da popriča, za leptirima da skakuće... Dani su prolazili a ona je sa druge strane potoka povremeno u daljini nazirala obris starog vuka samotnjaka. Nije joj bilo jasno kako je do sada nije pojurio i pojeo! Voleo je miris straha, možda. Možda mu je samo bilo žao nje, pošto je svestan koliko je jači.
- Zašto samo stojiš tu i posmatraš, vuče? Ne želiš da me pojedeš?
- Ko bi mogao da pojede takvu lepotu, ko bi smeo da naruši takav sklad? Ne želim da ti naudim.
- Zašto me onda posmatraš uporno? Šta hoćeš od mene?
- Brinem se. Dođem samo da vidim da li ti šta treba. Izvini ako sam nepristojan. Ne bih da smetam...
- Ne... - pokajala se - U stvari ne smetaš, samo još nisam čula da vukovi imaju milosti.
- Razumem tvoje nepoverenje. I ja bih na tvom mestu možda nepoverljiv bio. Idem, a ti budi bez brige.
Vuk se nije pojavljivao 3 dana i 3 noći, a Laska je počela o njemu da razmišlja. Prvo joj je bilo žao što ga je bezrazložno sumnjičila, a onda, što je vreme više prolazilo, čak se počela pitati da se njemu nije nešto loše desilo. Da li da pređe potočić i odvažno kroz gušći i mračniji deo šume krene u potragu za njim? Pokušala je, krenula bi par koraka pa bi se neodlučno vratila nazad. A vuk... vuk je to sve ipak iz prikrajka posmatrao.
-Vidim da si na toj livadi obrstila svo rastinje, dođi da ti pokažem kakvog divnog sočnog grmlja ima u blizini moje kuće. Znaš, ja to ne jedem, šteta da se baci! - doviknuo joj je vuk napokon.
Laska se tako obradovala što ga ponovo vidi i budući veoma gladna, bez mnogo razmišljanja ga je sledila. U jednom trenutku bilo je toliko mračno da nije znala kuda ide, a vuka je izgubila iz vidokruga. Nekoliko trenutaka kasnije osetila je vreo dah za vratom, oštar bol i čula tup zvuk udarca sopstvenog tela o tlo.
Tako je nastradala naivna devojka Laska.
Naivna mučenica...
ОдговориИзбришиDa, mladost, neiskustvo... Hvala na poseti Shean Pope!
ИзбришиNe razumem baš najbolje.
ОдговориИзбришиVuk je nije odmah pojeo, nego joj je pružio lažnu nadu, dobio njenu naklonost i poverenje, pa je onda dotukao?
Uf! Biće da znam i neke muškarce koji su se našli u sličnoj situaciji.
Naravno da ima i vučica opasnih :)
Избриши