ON LINE KNJIŽARA

12. 5. 2017.

OPKLADA (II deo)

Tablete za smirenje nisu delovale. Sanja nije mogla noćima da spava. Agonija koju je proživljavala dok nije znala gde je Mario, dok se strahovalo za njegov život, i konačno, trenutak kada su ga svi proglasili mrtvim uzrokvali su traumu od koje je dobila tikove. Godinu dana je išla kod psihoterapeuta da se te neprijatnosti oslobodi, da može da spava bez sedativa i da sebi oprosti što nije odmah otišla u policiju. Nije imala ništa značajno da im kaže, ali se ipak stidela sebe što nije tada ispunila svoju dužnost. Zato sada ne insistira na odgovorima. Učiniće šta god je potrebno. Ali, kao da više nikome ne veruje. Najradije bi uzela slučaj u svoje ruke i sama pratila Najt Lajf organizaciju. Čula je da postoji drugačiji internet od onog koga svi legalno koristimo, neka tajna mreža za sve piratske i nelegalne stvari. Naivno je pokušavala o tome nešto da pronadje na Guglu. Oči su joj bile krvave od naprezanja i nesanice. Naravno, to je bila loša ideja. Taman što je jedno popodne nakon posla savladao umor i što je uspela malo da odrema na dvosedu, začuo se zvuk telefona. Kao da je zvonio u snu, nije bila sigurna. Ipak se javila. I poželela je da se nije probudila.
- Sanja, sine, mama je preminula, sad su javili iz bolnice. Dodji kući, molim te! - čuo se glas skrhanog oca.


Zašto su sahrane tako haotične? Toliko obaveza oko organizacije, da čovek nema kad da shvati i prihvati gubitak onog ko odlazi. Svi plaču i plačeš gledajući svu tu tugu, al svoju iz sebe ne puštaš. Dok se poslednji cvet nije bacio na humku, dok svojim suzama nije pogasila sveće, dok nije ostala nasamo sa majkom nije pustila glas. Krici se najzad razlegoše i pas Lunja leže pored Sanje tužnih očiju. Ne seća se koliko je vremena prošlo dok se nije pribrala. Pomilovala je psa, ustala i krenula kući, a onda se setila da treba još o nečemu da popriča sa Jerom. Jera je bio grobar tu. Imao je neku svoju odaju, metar sa metar, pored kapele. Vrata su bila širom otvorena, a njega nije bilo. Ipak čula je da neko u blizini nešto čeprka, vozi kolicima i rešila da ga sačeka da to završi. Kada je ušla u taj sobičak, malo je pogledala oko sebe, tražeći sat. Mobilni se ugasio pa nije mogla da proveri koje je vreme. Sat nije našla, ali joj je pogled privukao neki papir ispod saksije sa muškatlama. Prišla je bliže i na tom starom, pocepanom papiru prepoznala Marijev rukopis! Brzo je strpala hrpicu u džep, ali je Jera naišao i primetio da ona nešto krije, pa mu je pokazala i pitala odakle mu. Setio se, pre tri godine sahranili su prijatelja Gavru i te poderotine papira je pas Lunja pokušao kraj njegovog groba da zatrpa.
- Ništa mi nije bilo jasno, al sam eto sačuvao, makar kao uspomenu na Gavru.
 Pokušala je u glavi da poveže Gavrinu smrt, nestanak Maria i tu poruku... Niko nije mogao da joj potvrdi sumnju da je Mario poruku predao Gavri, ali da su ga mafijaši pratili i tražili papir. Sigurno im jadnik nije hteo dati, pa su ga ubili od batina, a papir pocepali...
Na dva izbledela izgužvana papirića bila je napisana poruka koje je Mario namenio Sanji one noći kada je otet:
" Ljubavi, neće me biti jedno vreme. Mnogo loše stvari sam saznao i mnogo loše stvari mi se dešavaju. Pišem ti ovo na brzinu u WC-u. Napolju me č...ju naoružane debilčine. Vode me negde. Sve je to zbog mog dragog tatice. Izgubio me je na opkladi! Užas, al ne br...  vra...u se.  "

Prebledela, Sanja se prvi put u životu zaputila kod nesudjenog svekra. Vukan Milić bio je propali hirurg i alkoholičar još onda kad je upoznala njegovog sina. Pretvorio se u skitnicu razočaran što je izgubio službu. Razlog nije bio poznat. Pronašla ga je iza diskonta pića, u ritama i pogubljenog.

Nije mogla da izusti - dobar dan jer nije bio dobar. Samo se nakašljala i starac je pogledao.
- Biljo...
- Ne, nije mama, ja sam Sanja.
- Aaa...idi u ku..ac! Samo mi ti fališ. Ček` nemoj joššš... Prvo mi kupi plos, hik, pljosku! Znaš šta je to, ono za dezinfekciju! Rakiju, konobar!
Razmišljala je da odustane, jer joj za ono što želi da kaže i da pita treba trezan čovek.
- Gde ti je sin?- ipak se odvažila.
- Ti mene zezaš?
- Kako si mogao to sinu da učiniš?!- sad je već besnela.
- Zn`š ti ko sam ja? Ja sam hirurg breee, uvek bio i biću. A zn`š ko je osnovao FK "Borac"? Ja! Ja lično i perso... personalno! I kladio sam se, uvek bih se na njega kladio, a onaj krelac Dule, na ku..ac ga nabijem, ma Dule Duh ga zovu, nikad ne bi dobio da nije potplatio sudiju...
- Čekaj, prodao si sina rodjenog zbog nekog fudbala?
Vukan se stresao i ućutao se. Verovatno ga je bolno sećanje na sina malo otreznilo.
- Čuješ li šta te pitam?
- Ne znaš ti... ne znaš za ovaj bol. Ali moj sin nije umro.
- Da, znam. I sad kad ti dodje, kako ćeš ga pogledati u oči? Hoće li biti dosta da kažeš - izvini sine što sam ti upropastio i ugrozio život, malo sam se zaneo u opkladi?
- Ali ipak je živ... Jel` da? Ja sam govno, kćeri. U pravu si. Ova rakija, to je bolest. Bolest je to učinila. Prvo smo se kladili u veliki novac, pa u kuću, za treću utakmicu momci su bili u top formi, bio sam siguran, stvarno siguran. Onako na blef, pristao sam čak i kad je Dule rekao da se u malog kladimo. Ali tražio sam da uzmu mene umesto Maria! Jeste... Borio sam se da mu spasim život.
 - Jel? I uspeo si? Znao si šta je dalje bilo sa njim?
- Uspeo sam. Ali nisam znao... Imao sam samo Duletovu reč da će ga poštedeti.
 - Pa, divno, Duletovu reč. Vrbovao ti je sina za vozača u svojim monstruoznim poduhvatima i sad je u zatvoru. Nisi mogao da odustaneš od kladjenja kad je vrag odneo šalu?
- Odustajanje ne priznaju, mafija je to...
- Najt Lajf?
- Da... Držali su me u šaci. Nikom ovo nisam rekao, ali ne mogu više! Nek se samo dete vrati živo i zdravo... Dok sam rado kao hirurg u bolnici, načelnik i jedan mladji kolega saradjivali su sa Duletom i tom grupom. Trgovina organima. Centar je tad bio u Beču. Ogromne pare. Nudili meni, ja odbio dva puta. Treći put... prokleti treći put, prihvatih samo jednu turu da odradim za Najt Lajf da bih došao na mesto načelnika, jer samo sa tog mesta sam mogao da prekinem tu aferu...
- Ma, kako da ne, heroj bolnice... Dovoljno sam čula. - prekinu ga Sanja, zgrožena i krenu kući.
- Pitaj me zašto pijem! Patim od dana kad se tvoja majka udala za drugog! Pijem da moju Bilju zaboravim!
- Sad možeš stvarno da je zaboraviš! Umrla je! - doviknula mu je u hodu, ne pogledavši ga i dugo klimala glavom sećajući se dana kad joj nije bilo jasno zašto njihovi, inače liberalni roditelji brane vezu Maria i nje.

Zahvaljujući informacijama koje su dobili od Maria, zalaganju detektiva koje su poznavali Danilovići,Interpola i naše policije, pohapšeni su svi članovi organizacije Najt Lajf. Samo je Dule Duh ostao u Australiji. Nisu ga još isporučili.

                                                              - KRAJ-




8 коментара:

  1. Odlicna prica! Teska, makar bila i fikcija, suvise zivotna...

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala. Tako ja vidim podzemlje i svet kriminala. Priča nije baš po istinitom dogadjaju, ali ima neke elemente. Veliki pozdrav, Aida!

    ОдговориИзбриши
  3. A što ti ovo ne bi malo razradila? Onako... kao roman u nastavicima, ako si ovde okrila sve.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na sugestiji, imam u planu neko obimnije delo o korupciji, moralnom padu covekovom, mozda i satiricnu dramu na istu temu. Skupljacu materijal za takvo sto.

      Избриши

POPULIARTI, umeće naroda

Dragi prijatelji, Dozvolite da se predstavimo. Prenosim vam predivne utiske sa prvog upisa u udruženje kreativaca POPULIARTI. Udruženje je...