ON LINE KNJIŽARA

27. 1. 2017.

KAKAV UVRNUTI BLOGER

Ovim putem se obraćam svojim sadašnjim i budućim prijateljima blogerima, kao i onima koji blogove vole da čitaju. 


Sticajem okolnosti u proteklih godinu dana veoma mali broj mojih postova sa ovog bloga se pojavilo na društvenim mrežama. Razlog tome su bili nikakvi ili loši tehnički uslovi. Ne mogu da pišem na telefonu postove duže od nekoliko rečenica, kao što ne mogu da jedem u hodu. Tako su neki mogli da primete makar moje komentare. Uprkos epidemiji skupljanja lajkova, ja bre komentarišem! Komentar je dokaz da je neko pročitao tekst. Nemam ništa protiv lajkova i uporedo ih koristim, ali lajk kao takav nije potvrda pročitanog, više dodje kao podrazumevana drugarska podrška. Ponašam se onako kako bih volela drugi prema meni da se ponašaju. Ali stvarno ne uslovljavam . Svi smo mi različiti.

Prošle godine sam oborila sopstveni rekord u zadržavanju sopstvenog fejsbuk profila. Ranije sam na društvenim mrežama opstajala najviše po par meseci jer nisam pripadala toj mašini. Nekako sam mostove prošlosti spalila, a nova prijateljstva su bila ili povšna ili tako malobrojna da je moja komunikacija sa tim ljudima odlično funkcionisala i bez fejsbuka, tačnije povremenim susretima ili telefonom. Za obaranje mog rekorda zaslužno je otkriće blogerskih grupa gde konačno, poput Diogena nadjoh čoveka medju ljudima, tj. nekoliko nadjoh. Sad je već druga priča, svaka komunikacija je dobila smisao. Ipak  nisam samotnjak po opredeljenju. Život me je usmeravao tim stazama... 

Recimo da ne pristajem na "daj šta daš" u duhovnoj sferi svog života gde ubrajam prijateljstvo i ljubav, gde ubrajam svoje zanimanje i hobi. Kao što govorim samo onda kad imam šta da kažem, tako se i družim kad osetim da je prava energija, a povučem se kad se osetim suvišno.

Ključnom rečenicom da zaokružim ovo obraćanje: govorim samo onda kad imam šta da kažem. Činjenica je da ću od danas imati uslova češće da šerujem tekstove sa bloga. Medjutim, ono što je za mene češće, za nekoga će i dalje biti retko. Pisanje je bilo i ostalo ono što volim, to radim prvenstveno zbog lične satisfakcije i ne želim da se takmičim sa kolegama. Retko će mi prijati izazovi tipa - danas svi pišemo na sledeću temu. ali ću zato sa uživanjem čitati i pratiti takve akcije svojih prijatelja! Želja mi je, mili moji, da svoje hobije negujemo na spontan način, da nadahnuću damo prostora, da razmišljanju damo vremena i da nam ono što sa drugima delimo prija! Fejsbuk i blog postoje zbog nas, a ne obratno.

Voli vas,
Draga

5 коментара:

  1. Upravo si(ste) iznela ono što je i moje skromno razmišljanje na temu, ali o kojem nisam pisala jer sam bila kukavica!!!! Uvek bih pomislila da kolege ne pomisle da kukam i molim da čitaju moje blogče, kako ga zovem iz milošte ili čak, da šheruju tekstove. Ne!!! Meni je uvek bilo stalo do povratne informacije, do saveta, kritike, podrške možda..jer i ja pišem pre svega jer mi je to zadovoljstvo i lek. Svaka čast za izneti stav! Mnogo više čitam druge no što oni to uzvraćaju i isto tako komentarišem gde to iziskuje odgovor ili me se toliko dojmi da jednostavno tako mora :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, znači mi svaka podrška jer nije lako dopreti do ljudi. Ja sam za to da ne persiramo, inače :)

      Избриши
  2. Одличан текст, у потпуности се слажем са изнетим ставом!

    ОдговориИзбриши
  3. I ja volim komentare kao trag koji neko ostavi iza sebe i kao mogućnost za interakciju. No, ne zamerim ako ih nema, jer smo različiti ;)

    ОдговориИзбриши

POPULIARTI, umeće naroda

Dragi prijatelji, Dozvolite da se predstavimo. Prenosim vam predivne utiske sa prvog upisa u udruženje kreativaca POPULIARTI. Udruženje je...